Večer kajkavske ikavice još jednom ispunila je vatrogasni dom u Mariji Magdaleni. Posjetitelji su se pritom izmjenjivali jer nisu svi stali u zgradu.
“Nigdi ni takvoga kaja. H jem je i! Dite, cvit, popifka, vrime. Nigdo drugi ne povi, samo mi”, recitirale su na samom početku djevojčice Tena Mihok i Lucija Frkanec.
“Zorja je, zorja, beli je dan. Naj ti pomore kog si ljubila”, pjevalo je potom i sviralo Kulturno-umjetničko društvo Mihovil Krušlin. Odličan program te bogatstvo domaće riči u stihu i pjesmi oduševili su mnogobrojnu publiku. “Zaista je kao u bajci ovdje uz kapelu na vrhu prelipe Marije Magdalene, koja kajkavce ikavce s područja četiri fare i četiri općine već 12 godina prima otvorena srca i raširenih ruku. Vidjeli ste jako bogat kulturno-umjetnički program, puno i malih i velikih ikavaca, puno prijatelja te svih onih prisutnih koji vole kajkavštinu”, osvrnula se Jasna Horvat, predsjednica Udruge Ivana Perkovca.
Večer kajkavske ikavice pokazala je da ikavica u ovom kraju živi i da nije govor kojim se koristi samo u posebnim prilikama, već svakodnevno. To jezik čini živim. Ono što je najljepše – uz one starije, sudjelovala su i djeca, koja na ovaj način upijaju jezik.
