U POU Samobor jednom mjesečno održavaju se senzorne projekcije za djecu s teškoćama u razvoju. Ulaz je besplatan. Nakon odgledanog filma, na izlazu se dijele didaktički listići koje djeca nose kući, kako bi dalje prorađivali viđeni sadržaj.
Uvjeti prilagođeni djeci s teškoćama
Senzorne projekcije su projekcije s moduliranim uvjetima za vrijeme prikazivanja projekcije u auditivnom i vizualnom smislu – svjetla su prigušena, ali ne i ugašena, zvuk je tiši, a djeca mogu šetati, plesati, ulaziti i izlaziti iz kino dvorane, razgovarati, izražavati svoje emocije, biti ono što jesu. Mogu donijeti igračke, dekice, ili doći u pratnji terapijskog psa. Filmovi koji se prikazuju u ovom projektu su senzorno prihvatljivi u auditivnom i vizualnom smislu za djecu s teškoćama u razvoju s posebnim naglaskom na djecu sa senzornim odstupanjima.

Kino postaje terapijsko mjesto za djecu s teškoćama
Koncept senzornih projekcija pokrenule su još 2016. godine Eva Brlek i Sandra Malenica, Eva je magistra edukacijske rehabilitacije i psihoterapeutkinja. Trenutno pohađa doktorski studij Medija i komunikacija. Sandra Malenica je profesorica kroatistike i komparativne književnosti, koja trenutno pohađa doktorski studij Književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture.
Rezultati znanstvenog istraživanja (2019) koje su autorice provele s roditeljima i učiteljima pokazuju kako senzorne projekcije značajno utječu na porast komunikacijske kompetencije djece s teškoćama u razvoju, te pozitivno djeluju na inkluziju djece u lokalnu zajednicu, što govori u prilog izuzetne važnosti i vrijednosti ovog projekta.

Djeca sa senzornim poteškoćama mogu imati teškoće uzrokovane preosjetljivošću na jake boje, svijetlo, bljeskanje, uzorke i kontraste, nagle glasne zvukove, mnogo vizualnih i auditivnih podražaja istovremeno. Sukladno tome animirani filmovi koji su odabrani da sudjeluju u ovom projektu su senzorno prihvatljivi u auditivnom i vizualnom smislu za djecu sa senzornim poteškoćama. Također je izuzetno važna radnja i pouka koju nosi film, da bude poticajna u osvješćivanju temeljnih ljudskih vrijednosti. U prijevodu – nije svaki film pogodan za senzornu projekciju.
S obzirom na pandemiju koronavirusa i na konstantno rastući broj djece s poteškoćama u vidu mentalnog zdravlja, važnost ovog projekta još je i veća, jer omogućava integraciju sve djece, bez obzira na domenu odstupanja. Kino samim time postaje terapijsko mjesto, a film i okruženje koje je modulirano tako da bude senzorno optimalno predstavlja značajan preventivni faktor.
