Zaprešićki Žuti zatvaraju svoja vrata i više se, barem pod tim imenom, neće natjecati u natjecanjima Hrvatskog nogometnog saveza. “Div iz predgrađa”, kako su ga mediji znali nazivati, raspustio je seniorsku momčad, a klub odlazi u stečaj. Povodom ovih turbulentnih zbivanja u zaprešićkom nogometu Damir Omanović razgovarao je s Brankom Laljkom, direktorom NK Inter Zaprešić.
Gospodine Laljak, perjanica zaprešićkog športa, NK Inter Zaprešić nakon dugih i na kraju neuspješnih pregovora, nažalost, odlazi u povijest.
Ja sam danas najnesretniji čovjek na svijetu, ali kada malo bolje razmislim i ponosan na sve što je zaprešićki nogometni klub učinio zbog čega se svrstao na 9. mjesto vječne ljestvice uspješnosti hrvatskog nogometa. Zbog toga se imamo čime ponositi, ali isto tako i biti tužni zbog gašenja kluba. Nas je uništila 2020. godina, lockdown i covid. Inter nema niti jednu lipu duga starijeg od upravo te 2020. godine. Mi smo jedini klub u hrvatskom sportu koji je izgubio status u ligi koju je igrao. U svim ostalim sportovima lige su se zamrznule, a natjecanja su nastavljena isto ili u proširenom sastavu.
Nama se, nakon što je HNS donio odluku o nastavku natjecanja, u Hrvatsku zbog pandemije nije vratio najbolji strijelac Rus Serder Serderov koji je tada ujedno bio i drugi najbolji strijelac lige. Nakon svega tužio je Inter Fifi i dobio presudu čime smo mu morali platiti čitav ugovor. Bugarin Borislav Tsonev vratio se u klub, odigrao dva tjedna, nakon kojih je ‘pobjegao’, a FIFA je donijela odluku prema kojoj smo mu morali platiti ugovor i za 2021. godinu. Kada se obje stavke zbroje, s kamatama i penalima, morali smo platiti 250.000 eura zbog čega nam je FIFA blokirala prijelazni rok.
Znači, mi ovaj prijelazni rok nismo mogli koristiti niti za dovođenje seniora niti igrača za omladinsku školu i jednostavno nismo, uz sve moguće pokušaje, to uspjeli riješiti. Moram se vratiti i na 2019. godinu kada je Skupština NK Inter Zaprešić donijela odluku o početku dobrovoljnog preoblikovanja.
Počeli smo tražiti strateškog partnera pošto se klub permanentno nalazio u teškoj situaciji, ali je bez obzira na to svaku sezonu zatvarao s nula kuna duga. Međutim, u tom periodu dogodilo se desetak situacija gdje smo pregovore s investitorima skoro okončali pozitivno, ali o tome ću vam jednom ispričati detaljnije jer bih o tome mogao pričati barem tri sata. Zadnja odluka koja nas je ‘zakucala’ je bio dogovor s Dinamom kojim je njihova druga ekipa trebala igrati drugu ligu i preuzeti 75 % ukupnih troškova, a na nama bi ostalo financirati omladinsku školu i troškove natjecanja što bismo mi mogli učiniti malim prstom. Nažalost, i to je propalo i mi smo došli pred zid. Došli smo do momenta gdje seniorska ekipa više ne postoji i gdje klub zbog razloga koje sam naveo ide u likvidaciju.
Dakle, seniorska momčad se gasi, ostaje omladinska škola u Zaprešiću, no ona neće biti pod imenom Inter Zaprešić. Osnovat će se neka nova udruga? Koje su procedure oko toga?
Ta inicijativa je već u toku. U kombinaciji s gradom Zaprešićem i ljudima iz športske zajednice već se radi na osnivanju nove pravne osobe koja će ove godine startati s natjecanjima nogometne mladeži, a mislim da se prve sezone seniorska momčad neće formirati jer ima premalo vremena. Od sljedeće godine, ako se stvori kritična masa i zadovolje uvjeti može se pokrenuti i seniorska ekipa koja bi se natjecala u najnižem mogućem rangu ovisno o propozicijama HNS-a, vjerojatno četvrta ili peta liga.
Inter je osvojio prvo neslužbeno prvenstvo, osvojen je i prvi kup, 2005. godine smo se borili do zadnjeg kola za prvo mjesto, Crvena zvezda u Zaprešiću, i iza toga stoji Branko Laljak. Kako stojite s emocijama zbog svega danas?
Nosim Normabele u džepu. Nogometni klub Inter Zaprešić je čitav moj život. 47 godina u kontinuitetu sam ovdje. Od 1999. godine kada je klub bio zadnji u 3. ligi, na proslavi 70. godišnjice, ja sam pokrenuo inicijativu da se klub vrati na puteve stare slave. Uspjeli smo u tri godine deblokirati klub i od tada do danas klub niti jedne sekunde nije bio u blokadi. Zaprešićki Inter je 20 godina sudionik Prve HNL, odigrao je 626 utakmica i deveti smo na ukupnoj ljestvici uspješnosti hrvatskog nogometa. I to su činjenice. Ja sam ponosan na sve to. I zbog toga su mi ovo najteži trenuci u životu.
40 godina ste direktor, a gdje je Branko Laljak sutra?
Iskreno govoreći, nemam pojma. Radio sam i živio za ovaj klub 365 dana u godini i ne znam što i gdje ću biti. Do jučer sam vjerovao da ćemo uspjeti izvući klub iz ponora, na veselje prijatelja i na tugu mrzitelja kluba. Niti jedan klub u top 30, osim Intera i Slaven Belupa, se ne može pohvaliti da nije bio u stečaju ili predstečaju, ali eto i mi od jučer proživljavamo upravo to.
Da li postoji šansa da ponovno zasučete rukave i sjednete opet na vruću stolicu kluba pod novim imenom?
Imam 61 godinu. Upropastio sam sebe zdravstveno i financijski. Više nemam resurse ni mogućnosti za to. Vremena su se promijenila i sve je teže naći ozbiljna sredstva za igranje. Tako da, odgovor je definitivno ne, na moju žalost. Nadam se da će na kraju ipak prevladati mišljenje da je uspjeh Intera svjetsko čudo, a ne katastrofa kakvim mnogi to pokušavaju prikazati. U svakom slučaju spreman sam na svakakve komentare i argumentirano ću se braniti.
Čitav razgovor s Brankom Laljkom možete pogledati na našoj društvenoj mreži Facebook ili na našem YouTube kanalu na linku https://www.youtube.com/watch?v=ZsgEa6R5nvY
