Panel-rasprava pod imenom Održivost kao brand – izgradnja i promocija održivih vrijednosti u poslovanju održana je danas na Sajmu gospodarstva u Zaprešiću.
Raspravu je moderirala Željka Golob, voditeljica kampanje Ne budi loš, koristi koš.
Panelisti su bili Zoran Šimunić (Naše klasje d.o.o.), Domagoj Mikuš (Zaprešić d.o.o.) i Josipa Dutković (Madox d.o.o.) Razmatrali su definiranje vrijednosti i ciljeva, integraciju u sve aspekte poslovanja te primjere uspješnih tvrtki. Podijelili su svoja iskustva o transparentnosti, autentičnosti, izazovima i prilikama za održive brandove.
Madox d.o.o. jedinstvena je tvrtka u Hrvatskoj, koja se bavi proizvodnjom algi. “Mi smo početkom 2022. godine tek uopće krenuli u nekakvu fazu proizvodnje i samog projekta uzgoja alge. Mala smo tvrtka. Većinom nemamo velike troškove u proizvodnji. Zeleni smo i u zelenoj tranziciji, općenito otvoreni očuvanju prirode. Uzgojem alge potičemo i svijest ljudi oko sebe da je nama te naraštajima koji će biti iza nas priroda bitna za očuvanje. Naš prvi početi projekt uključuje 12 tisuća bazena sa 140 tisuća litara alge, koja nam je stalno u opticaju. Berbe su redovite, svakih sedam do deset dana. Tako smo počeli uzimati sirovinu iz same alge i napravili prvi takav biostimulator u Hrvatskoj, koji je već prepoznat u Europi. Borbeno je u smislu institucija jer se sve te dozvole i potpisi dugo čekaju. Nama je sirovina najmanji problem. Stalno imamo mogućnost proizvodnje, ali je plasiranje finalnog proizvoda dugotrajan proces”, predočila je Josipa Dutković.
Iz perspektive uspješnog poduzetnika već duže od 20 godina i veće tvrtke kao što je Naše klasje d.o.o., Zoran Šimunić govorio je o tome kako su oni ugradili održivost u svoje poslovanje: “Nama je zelena priča temelj pristupa poslu od samog početka. Tvrtka je osnovana 2001. godine i već smo tada definirali da ćemo raditi tako da što je moguće manje utječemo na okoliš. Radi se o određenim sirovinama, načinu proizvodnje, izboru što kraćeg tehnološkog procesa, konstantnoj edukaciji ljudi te dizanju svijesti o tome tko smo i kako radimo. Radimo svježu tjesteninu i imamo jako puno hlađenja. Hladimo sirovine, hladimo u procesu, hladimo u skladištu. Ali, odabrali smo sustav hlađenja bez freonskih plinova jer svi znamo da oni štete ozonskom omotaču. Takva je tehnologija u početku skuplja. Međutim, pitanje je li jeftinije ono što manje košta. Kad ulažete i bavite se proizvodnjom, uvijek se mora dugoročno razmišljati o utjecajima na društvo i okoliš. Smatramo da svakomu poduzetniku, gospodarstveniku, građaninu na prvome mjestu morati biti njegov utjecaj”.
Na održivost u poslovanju s aspekta davatelja javne usluge osvrnuo se i Domagoj Mikuš, direktor poduzeća za komunalnu djelatnost Zaprešić d.o.o. “Naravno da je razvoj u zelenom smjeru za neke tvrtke možda marketinška potreba u svrhu plasiranja proizvoda. Ovo poduzeće nije jedno od njih, međutim to ne umanjuje našu moralnu obvezu da i sve tvrtke slične nama streme održivom razvoju. Prije petnaestak godina gospodarenje otpadom bilo je vrlo jednostavno. Sve se trpalo u jednu kantu za smeće, došao bi kamion, odveo to i odložio na jedno mjesto. Danas imamo kompleksan sustav u toj sferi. Poduzeće za komunalnu djelatnost svakodnevno na kućnom pragu ili u reciklažnim dvorištima prikuplja 42 frakcije otpada. Često se u javnosti spominje da ako ćemo više razdvajati, odvoz će nam biti jeftiniji. Ja se ne mogu složiti s tim, jer ekologija i zaštita okoliša koštaju. Na prste jedne ruke mogu nabrojati frakcije koje djelomice pokrivaju troškove prikupljanja. Sve je ostalo trošak. Zašto to sve radimo ako košta više? Pitanje je je li skuplje danas ili je skuplje za budućnost. Ne treba se razbacivati resursima, nego ih maksimalno iskoristiti. Primjer koji svi imamo u domaćinstvima jest plastična ambalaža. Relativno je to jeftin materijal i u proizvodnji se može upotrebljavati za svašta, a treba mu nekoliko stotina godina da se razgradi. Kad poduzeće za komunalnu djelatnost prikupi plastični otpad, za reciklažu je pogodno od 25 do 40 posto toga. Dakle, cirka 60 posto materijala ostaje neiskorišteno. U Europi i svijetu ima svijetlih primjera konačnog rješavanja takve vrste otpada putem energana za proizvodnju toplinske i električne energije. Energane se ne koriste fosilnim izvorima energije, nego se plastika kao derivat nafte iskorištava na najbolji mogući način i u cijelosti. Tema je to koja nas sigurno čeka u budućnosti. Posljednjih godina napravljen je velik iskorak u samoj izgradnji infrastrukture i gospodarenju otpadom. Sad je dalje potreba za razvijanjem svijesti među građanima i napredak u konačnom rješavanju toga problema”, zaključio je.
Rasprava je obuhvatila važnost održivosti u poslovanju, rastuću svijest potrošača i integraciju održivih praksi. Poseban naglasak bio je na kampanji “Ne budi loš, koristi koš” i promociji održivosti.
