U sportskoj dvorani u Mariji Gorici održano je predavanje i predstavljena knjiga o ustaškim zločinima u Hrastini. Ona nosi naziv “Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine”. Autori su Đorđe Mihovilović i Mario Šimunković.
Knjiga dvojice autora govori o masakru nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine. Radi se o zločinima Luburićevaca u zaprešićkom kraju, ali i okupaciji i uspostavi Nezavisne Države Hrvatske na zaprešićkom području.
“Predstavljamo knjigu Masakr nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine. To je knjiga u kojoj smo obradili jedan od manje poznatih zločina koji se dogodio”, pojašnjava jedan od suautora, Mario Šimunković.
Zločin nad Romima i Sintima u Hrastini 1945. godine učinjen je pokraj Marije Gorice pri samom kraju Drugog svjetskog rata. U masakru su ubijena 43 pripadnika jedne artističke odnosno cirkuske skupine. Šimunković nastavlja: “Skupina se zatekla na području Marije Gorice krajem travnja 1945. godine. Počinitelji toga zločina bili su Ustaše Luburićevci.”
U knjizi je iskazano da se isključivo radi o zločinu koji je s jedne strane potaknut pohlepom. Drugi je razlog želja za uništavanjem pripadnika skupine koja se zatekla nedaleko od hrvatsko-slovenske granice. Šimunković pojašnjava kako su se počeli baviti ovom temom: “Prilikom rada na istraživanju knjige o osobama sa šireg područja Zaprešića koji su stradali u logoru Jasenovac, kolega Đorđe Mihovilović i ja naišli smo na građu koja opisuje ovaj događaj u Hrastini i dodatno ga istražili.”
“O ovakvim stvarima u školama se uopće ne govori”
Šimunković i Mihovilović zaključili su da ovakav događaj zaslužuje njihovu obradu u knjizi jer se o događajima poput ovog u Hrastini malo zna. Predmet poznaju neke akademske zajednice, međutim pogotovo šira populacija ne zna ni za ovakve zločine, a ni za sve jame kao mjesta stradavanja civilnih i vojnih žrtava u Drugom svjetskom ratu. Šimunković pojašnjava i zbog čega je tako: “Od 1990-ih godina uopće se radi se na relativizaciji žrtava Drugog svjetskog rata. Imamo povijesni revizionizam koji je prisutan već gotovo 30 godina na ovom prostoru. Jednostavno, o takvim stvarima u školama se uopće ne govori iako su događaji poznati, a pogotovo što na ovom, lokalnom području još uvijek ima živih svjedoka koji se događaja sjećaju.”
Masakr koji se dogodio 24. i 25. travnja 1945. godine nedaleko od hrvatsko-slovenske granice u selu Hrastina u blizini Marije Gorice svakako se može ubrojiti u jedan od najvećih ustaških zločina nad Romima koji su počinjeni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Riječ je o knjizi koja nije znanstveno utemeljena i koja je, kao i prethodni projekti ovih autora, pisana s ideološkom ostrašćenošću kojoj krajnji cilj nikako nije istina. S historiografskog gledišta ovaj rad je, dakle, potpuno bezvrijedan i to znaj većina stanovnika našega kraja.