Liječnik zaprešićke ispostave Doma zdravlja Zagrebačke županije Borna Pribanić posvjedočio nam je što se to sinoć dogodilo nešto nakon 23 sata. Smjena je za tim hitne pomoći počela mirno, a onda je krenulo s dojavom da se u Zaprešiću u Ulici Antuna Mihanovića nalazi dijete krvave glave.
“Padala je kiša i bilo je hladno”
“Naš prvi tim, zadužen za teren, otišao je pratiti jednu pacijenticu iz ambulante. Mi smo ostali u pripravnosti. Oko 23 sata i 15 minuta dobili smo dojavu. U početku nismo znali da se radi o novorođenčetu. Pronašli su ga svjedoci, slučajni prolaznici. Bili su to petnaestogodišnjaci koji su se vraćali s treninga i čuli plač. Na mjestu događaja ništa nisu dirali te su rekli da nikoga nisu vidjeli. Dolaskom na teren, zatekli smo tek rođeno dijete u košu za smeće. Bio je to koš za opuške i sitne otpatke, koji se ljuljao. Padala je kiša i bilo je hladno. Koš smo odmah skinuli sa stalka i odnijeli u vozilo. Unutra smo izvadili novorođenče. Ono je bilo pothlađeno, sivih ekstremiteta. U tom je trenu dijete bilo izrazito loše.
Pupkovina vjerojatno presječena škarama za rezanje papira
Pupkovina je bila nasilno presječena, vjerojatno škarama za rezanje papira. Na djetetu je bila sasušena krv, međutim ono nije imalo nikakve vanjske ozljede. Puls je iznosio samo 55 otkucaja u minuti, dok je inače za novorođenčad normalno od 130 do 160 otkucaja. Odmah smo pristupili primarnim mjerama za održavanje vitalnih funkcija. Utoplili smo dijete, obrisali ga sterilnim gazama i fiziološkom otopinom te krenuli u žuran transport u Kliničku bolnicu Sveti Duh uz najavu. Za to smo vrijeme vršili neprekidan nadzor nad djetetom, koje je onda počelo pokazivati znakove pojačane motoričke aktivnosti. Relativno smo ga stabilizirali do bolnice, gdje su ga kolege preuzeli i stavili u inkubator. Dijete je stabilno i izvan životne opasnosti. Izgleda da će biti dobro”, rekao je liječnik.
Sjedili u tišini i dolazili sebi
Pribanić nam je staloženo prepričao događaj. Liječnici su i sinoć su na dužnosti bili pribrani, makar im nije bilo svejedno susresti se s nečim što se gotovo nikad ne viđa. “Dapače, ovo je prvi put u mojoj dosadašnjoj karijeri da sam ovo doživio. U tom vas trenu obuzme nekakav polet adrenalina i ne vjerujete što vidite svojim očima. Morate biti svjesni da zapravo o vama, o tehničaru i vozaču koji su bili sa mnom, ovisi život tog novorođenčeta. Sve emocije morate ostaviti sa strane i jednostavno postupiti po pravilima struke. Da je bilo izrazito teško, jest. Nakon što smo predali dijete u bolnicu, uzeli smo čašu vode i kavu. Sjedili smo u tišini pet minuta. Nismo mogli doći sebi. Trebalo je nastaviti raditi, produžiti u noćnu smjenu. Svačeg smo se nagledali, ali ovo je jedna od onih stvari koje čovjeka kompletno izuju iz cipela”, dodao je.
Dijete po procjeni staro pola sata do 45 minuta
Bilo kako bilo, valja pohvaliti pravovremenu i uspješnu reakciju tima. “Tako postupamo u svakoj intervenciji koja je crvenoga kriterija. Promptno izlazimo na teren i utvrđujemo stanje. Napravili smo to i ovog puta. Međutim, ovo je specifična situacija i nije vam svejedno kad imate novorođenče koje je po našoj procjeni bilo staro najviše pola sata do 45 minuta kad smo stigli”, ustvrdio je.
Dojmovi se još dugo neće slegnuti. “Još sabirem misli. Dobro je što taman idem na godišnji odmor. Bila je to naime moja posljednja smjena. Ali, svakako će mi trebati koji dan da dođem sebi”, zaključio je liječnik Borna Pribanić.
