Izložba ‘Slike objekti’ Anite Kontrec u Zagrebu, donosimo veliki intervju

0
123
Skulptura Anite Kontrec

U Hrvatskom glazbenom zavodu otvorena je velika izložba ‘Slike objekti’ Anite Kontrec, svestrane umjetnice, aktivistice i kiparice. U žarištu njezine izložbe je boja koja predstavlja energiju, emocije i dušu. Još 2004. godine Anita je počela raditi na prostornim slikama od poliestera s pigmentima, gdje je spojila slikarstvo i svoju struku – kiparstvo. U njezinom novom, kombiniranom umjetničkom izričaju značajnu ulogu igraju prostor, volumen, materijal i tekstura.

Alike objekti Anita Kontrec

Mi smo je posjetili u studiju Palm 64 u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, gdje se pripremala za svoju izložbu i popričali s njom o njezinom likovnom izričaju, zanimljivom životu na dvije adrese, ali i aktivizmu kojim se bavila u Njemačkoj nakon što je svjedočila padu berlinskog zida.

Za početak, recite mi nešto o vašoj izložbi ‘Slike objekti’, s kojom ste se ponovno vratili zagrebačkoj publici.

U maloj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda izloženi su radovi u kojima tematiziram boju i skulpturu. Kustosica izložbe odlučila je da se u tom kontekstu ti radovi najbolje uklapaju u vrlo lijepu arhitekturu Hrvatskog glazbenog zavoda. Suorganizator izložbe, kao i osnivanja Zaklade Anite Kontrec, je Hrvatska autorska agencija, a ovim putem se zahvaljujem kako njima, tako i Hrvatskom glazbenom zavodu koji nam je pružio predivan prostor za izložbu ‘Slike objekti’.

Koliko su dugo nastajali radovi koje prezentirate na ovoj izložbi?

Ti su radovi nastajali u razdoblju od 2006. do 2014. godine. Ja sam se, naime, slikama objektima izrađenima od poliestera sa pigmentima počela intenzivno baviti 2004. godine. Prije toga je težište mog rada bila skulptura u drvu, bronci, gipsu, glini… Ali uglavnom, trodimenzionalno. Kada sam prešla u slike objekte još su ostali tragovi skulpture u njima, jer oni zapravo ujedinjuju osobine i skulptura i slikarstva. Zato su i nazvani ‘Slike objekti’. Oni imaju svoj volumen, svoju strukturu i na neki način odgovaraju opisu i slika i skulptura.

Vaš opus doista je bogat i već ste više od 30 godina na umjetničkoj sceni. Od kuda crpite inspiraciju za svoj rad?

Doslovno iz svega. Moj umjetnički pristup jest da se umjetnost i svakodnevni život kompletno prožimaju i da umjetnost nastaje u momentu kada mi svjesno nešto percipiramo i u jednom momentu interveniramo, da to tako kažem, u taj normalni tok zbivanja. To je kao da ste u filmu napravili jedan still. Zaustavili ste to i tom momentu to vas osvještava što se dešava. Kao, na primjer, moment kada iz hodanja nastaje ples, kada napravite jednu gestu koja nema samo svrhu hodanja od točke A do točke B. Isto se dešava i sa mojim objektima. Ja sam počela s takozvanim objets écrits, ispisanim objektima, doslovce. Uzmem koru kruha i na nju napišem art. To tada više nije samo korica kruha. Ja hoću reći, art je hrana, isto kao i kruh.

Art je hrana, Anita Kontrec

U svom radu imate i puno društveno – političkih elemenata, pogotovo kroz svoje performanse. Primjerice, 2000. godine palili ste papire imigracijskog ureda u znak prosvjeda. Možete li izdvojiti neki performans koji je vama posebno drag?

Pazite, mi svi živimo u društvu koje nas formira i impregnira. Ne možemo se nikada izdvojiti iz tog utjecaja, a i samim svojim djelovanjem ga i mi formiramo. Kao nekoga tko je među ostalim studirao i sociologiju, mene društvena zbilja jako zanima i želim biti aktivni sudionik jednog društva u kojemu živim. Mislim da je umjetnost jedan doprinos tome. Tema migracija, legalnosti i slobode, to su primarna pitanja za svakog čovjeka, a ja kao umjetnica ih stavljam pod povećalo, činim ih još vidljivijim.

Od ’89. godine živim jedan nomadski život i prošla sam cijeli proces dobivanja državljanstva. Znam koliko je to kompleksno. Tema izbjeglica i migranata javlja se od početka 90-ih, a danas se ta tema potencirala na n-tu, to je postao jedan od najvećih globalnih problema. Imala sam nekoliko akcija o ovom problemu. Na retrospektivi u Zagrebu sam imala performans sa paljenjem kuća, to je bio moj prosvjed protiv uništavanja ljudske intime jer kada razorite nečiji dom, vi razorite tu osobu.

Dio svog bogatog opusa predstavili ste zagrebačkoj publici na svojoj retrospektivnoj izložbi ‘Kružni tok’ 2016. godine. Kakvo je bilo iskustvo izlaganja u Zagrebu i kakve su bile reakcije publike?

Meni je bila ogromna želja da moju retrospektivu održim upravo u Zagrebu. Izlagala sam na jako zanimljivim mjestima u Europi i to je jako veliko zadovoljstvo, jer uvijek dolazite u kontakt s potpuno drugačijim ljudima i svašta novo naučite. No, izlaganje u Zagrebu je za mene bila kruna jer se radilo o velikoj retrospektivi i prekrasnom prostoru Meštrovićevog paviljona. Bio je to jedan prekrasan doživljaj povratka kući, a iza mene su stale i njemačke kulturne institucije koje su me prepoznale kao svoju umjetnicu.

anita Kontrec Kuća

Govoreći o inozemnim izložbama, jedna od najznačajnijih bila je svakako gostovanje na Venecijanskom bijenalu. Od svih brojnih izložba, možete li izdvojiti neku koja vam je po nečemu ostala u posebnom sjećanju?

To je tako teško izdvojiti. Svaka izložba je jedno poniranje u neku tematiku i ako ne date sve od sebe, radite radije nešto drugo. Ali evo, jako sam sentimentalno vezana za izložbu ‘Nevidljiva Ruža’ u Ateljeu Meštrović. Naime, to je bilo kompletno poniranje u život i rad tako jednog velikog umjetnika kao što je to bio Meštrović, ali sa gledišta ženske priče. Naime, posvetila sam projekt njegovoj prvoj ženi, Ruži Meštrović. To je bio jedan jako, jako interesantan projekt.

Anita Kontrec Meštrovićeva ruža

Cijeli intervju s Anitom Kontrec u kojem priča detalje o svojim izložbama, ali i poveznici s Meštrovićem, možete pogledati na YouTube kanalu Televizije Zapad.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime