I ove godine na samoborskom trgu upaljene su svijeće za Vukovar. Grad Samobor tako je zajedno s učenicima svojih osnovnih škola obilježio Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata.
Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje Grad Samobor zajedno s učenicima samoborskih osnovnih škola obilježio je prigodnim satom povijesti i paljenjem svijeća na Trgu kralja Tomislava. S obzirom na protuepidemijske uvjete, navečer je održan kratak sat povijesti ispred zdenca na Trgu za samo dva razreda učenika osnovnih škola. Učenici i dio građana koji im se pridružio potom su zapalili svijeće u spomen na sve žrtve.
Okupljene je kratko pozdravila gradonačelnica. “Danas smo paljenjem svijeća obilježili Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. S nama je i gospodin Nikica Burić, zamjenik zapovjednika s vukovarskog bojišta”, istaknula je gradonačelnica Samobora, Petra Škrobot.

Pukovnik Nikica Burić prisjetio se tih dana: “Ja sam svoj Samobor išao braniti u Vukovar. Moral svih branitelja bio je na najvećoj mogućoj razini. Svatko je bio spreman jedan za drugog poginuti.”

Pred učenicima su bili i zamjenik gradonačelnice Petar Burić, a iz Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Samobora i Svete Nedelje Rudolf Jedvaj. Prisutna je bila i predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Samobora i Svete Nedelje, Đurđa Purić. “Inače sam Samoborka. Moji preci ovdje su već mnogo stoljeća. Ratovi se, nažalost, ponavljaju”, rekla je Purić na 30 godina od pada Vukovara.

“Nisam doživio da deset minuta nije pala granata”
Pukovnik Burić učenicima je iz prve ruke ispripovjedio kako su izgledali obrana Vukovara i njegovi završni dani te konačni pad u ruke neprijatelja. Podsjetio je pritom na hrabrost i heroizam mladića – boraca: “Svatko je svoj život bio spreman dati na oltar domovine. Borbe su bile teške, tenkovske. Granatirali su nas svakog dana. U desetome i jedanaestome mjesecu nisam doživio da deset minuta nije pala granata jer bih mislio da je gotov rat”.
Borci nisu bili mnogo stariji od na Trgu okupljenih učenika, a valja podsjetiti i na tragediju gubitka brojnih mladih života u Domovinskom ratu. Burić nastavlja: “Svakog dana bila su dvojica, trojica ranjena. Ostao je mali broj nas. Bili smo bez streljiva. Kao zamjenik zapovjednika još sam bio najbolje naoružan – 17. i 18. imao sam dva okvira municije i dvije bombe. Ostali ratnici nisu imali toliko. Netko je imao 20 metaka, netko deset, a bomba nismo imali”.
Boj za Trokut dan nakon pada Vukovara
Konačan boj za Motel Trokut počeo je 19. studenog. Pritisak na isti bio je 18. kad je sam po sebi pao. Trokut je konačno oslobođen i predstavlja važnu pobjedu u Domovinskom ratu. Na isti se povodom 30. obljetnice osvrnula predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Samobora i Svete Nedelje, ujedno majka poginulog branitelja. “Na Trokutu je poginulo 370 branitelja”, istaknula je Đurđa Purić. “Sjećam se početka rata i prvi poginulih u Samoboru. Ovdje na Trgu bio je prvi spomenik. To je bio jedan plakat na koji su ljudi vješali slike”, prisjetila se.
Rane i danas žive u obiteljima stradalih, kao i onih koji 30 godina od pada Vukovara ne znaju sudbinu svojih najbližih.