Grad Sveta Nedelja zajedno s građanima i udrugama proizašlih iz Domovinskog rata prisjeća se svih žrtava i poginulih. Paljenjem svijeća odali su počast Vukovaru i Škabrnji, ali i svim stradalnicima Domovinskog rata.
Danas trebamo graditi jedno novo društvo
“Zajedno s našim civilnim udrugama i vijećnicima, mojim zamjenikom i svim braniteljima i prijateljima. Ovaj dan je prilika da preispitamo kakav je naš odnos prema Domovinskom ratu. Ali i kakav je naš odnos jedni prema drugima. Mislim da je tada u Vukovaru prije točno 30 godina ljudima bilo samo da spase živu glavu. I da ih, naravno, netko ne propuca bez ikakvog razloga. Nažalost, moram priznati da mnogi političari, ne samo sa ove strane nego i preko Drine, nisu o otme razmišljali. Tu su se slali mladi ljudi koji nisu imali blage veze. A naši vojnici su čak i njih zaštitili, a ne samo našle ljude. Danas trebamo graditi jedno novo društvo. Trebamo ipak gledati prema naprijed, ali opet ne i zaboraviti”, rekao je gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec.
Hrvatska nije stvarana medom i mlijekom, već krvlju i znojem
“Dan kada se prisjećamo tragedije hrvatskog naroda. Dan kada je morao braneći sa gotovo ničim nakon tri mjeseca teške bitke Vukovara-doživjeli su jednostavno masakr. Još uvijek se traže nestale žrtve Vukovara. Mi ne slavimo tu komemoraciju. To je tuga za našim žrtvama, žrtve Domovinskog rata. A žrtve Domovinskog rata su bile i kasnije. Ovo je krvlju natočena zemlja. Ako je nećemo moći obraniti i sačuvati, bit će uzalud prolivena krv. Ovo mora biti pouka za sve mlade naraštaje. Za sve generacije koje dolaze. Za sve one koji će doći živjeti u Hrvatsku i postati građani Hrvatske, da znaju da Hrvatska nije stvarana sa medom i mlijekom, nego krvlju i znojem”, rekao je Rudolf Jedvaj, ispred Udruge branitelja Samobora i Svete Nedelje.
Neke žrtve Domovinskog rata se više i ne traže
“Moj sin je među prvima poginuo u Domovinskom ratu, Krešimir Purić, s 22 godine. On je bio sportaš. Bio je vrlo elokventan, vrijedan, marljiv, dobar đak. Naročito ga je privlačio motokros. Već se 30 puta vozio memorijal Krešimira Purića. Poginuo je 22.desetog na Trokutu. Nakon tri mjeseca našli su tijelo, u rovu, zagrnuto. Ne znamo ni točan datum kad su stradali ni kako su stradali. Bio je zarobljen s prijateljem Zlatkom Šabarićem. Kad smo ih pronašli, mi smo ih uredno sproveli. Jedan je na grobu u Svetoj Nedelji, a drugi u Samoboru. U početku tog rata počeli smo osnivati Udrugu roditelja poginulih branitelja u Zagrebu. Udruga egzistira već 26 godina. Puno roditelja nema jer su umrli. Neki se više i ne traže jer nema obitelji u Hrvatskoj. Jedno dijete, a roditelji umrli. Nažalost, nešto prestrašno. Pitanje kad će se nešto otvoriti u tom pravcu i da li će se otvoriti”, pita se Đurđa Purić, predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Samobora i Svete Nedelje.
